Browse

Article • • 1 min read

Institut EU: Srbija pokazuje znake demokratskog nazadovanja poput Gruzije

Share Post

Srbija pokazuje zabrinjavajuće znake demokratskog nazadovanja koji podsećaju na razvoj događaja u Gruziji, gde je dugogodišnje urušavanje institucija dovelo do učvršćivanja autoritarne vlasti. Evropska unija mora da reaguje na vreme kako bi sprečila da Srbija krene istim putem, upozorava se u analizi Instituta Evropske unije za bezbednosne studije (EUISS), objavljenoj 12. oktobra. Među predloženim merama su zamrzavanje finansijske pomoći, individualne zabrane izdavanja viza i ukidanje ekonomskih povlastica.

Oglas

U analizi pod naslovom „Prekasno i premalo? Pouke Gruzije za Srbiju i uticaj Evropske unije“, čije su autorke Bojana Zorić i Tefta Kelmendi, navodi se da se Srbija i Gruzija udaljavaju od Evropske unije, iako različitom brzinom.

“Gruzija i Srbija se udaljavaju od Evropske unije, iako različitim brzinama. Gruzija dobro ilustruje koliki su troškovi kada se prekasno odgovori na eroziju demokratije: dok se održava autoritarijanizam, prostor EU za manevre i sposobnost da se nametne uticaj se smanjuje”, upozorava se u analizi EUISS koja je zasnovana na izvorima iz EU, OEBS, ODIHR i drugima.

One upozoravaju da Srbija pokazuje slične znake.

“Srbija pokazuje slične znake upozorenja, kao što su zamagljene granice između države i partije, pritisak na pravosudne institucije i arativi o 'obojenim revolucijama'. EU treba sada da radi da spreči da Srbija prati put Gruzije. Srbija još nije dostigla tu fazu, ali su već vidljivi pojedini pokazatelji koji su prethodili dubljem demokratskom urušavanju u Gruziji“, ističe se u dokumentu.

Vučić koncentrisao moć u svojim rukama

Jedan od ključnih problema na koje ukazuje evropski institut jeste koncentracija političke moći u rukama predsednika Aleksandra Vučića.

„Uprkos ustavno ograničenoj ulozi predsednika u Srbiji, politička moć je faktički koncentrisana u njegovim rukama, čime se brišu granice između predsedničkih ovlašćenja, državnih resursa i stranačkih mreža“, navodi se u studiji.

Kao primer navode lokalne izbore iz juna 2025. godine, kada su posmatrači zabeležili 70 slučajeva potencijalne zloupotrebe javnih resursa i službenih funkcija.

„Obe liste nosile su ime Aleksandra Vučića, iako on nije bio kandidat, niti je po zakonu mogao da bude kandidat“, piše u analizi.

Posebno se pominje Vučićeva odluka iz jula 2025. godine da pomiluje četvoricu aktivista SNS-a optuženih za napad na studente u Novom Sadu.

Autorke taj potez navode kao dodatnu ilustraciju preplitanja predsedničkih ovlašćenja i interesa vladajuće stranke.

Pritisci na sudije, tužioce i novinare

Evropski institut upozorava i na slabljenje nezavisnosti pravosuđa.

„Srbija pokazuje nekoliko istih znakova upozorenja. Tokom 2025. nastavljeni su politički pritisci na sudije i tužioce, uključujući mešanje visokih državnih zvaničnika u istrage koje su u toku i sudske odluke, uz malo ili nimalo institucionalnih reakcija“, navodi se u dokumentu.

Autorke ističu da je reforma izbornog sistema u zastoju, dok je parlamentarni nadzor nad izvršnom vlašću oslabljen.

„Tokom 2025. godine nije održana nijedna sednica parlamenta posvećena poslaničkim pitanjima Vladi, dok je dnevni red Skupštine gotovo u potpunosti određivala Vlada“, piše u analizi.

Posebno zabrinjavaju podaci o napadima na novinare.

Broj zabeleženih incidenata protiv novinara porastao je tokom 2025. godine za 106 odsto, sa 65 na 134, dok je broj slučajeva fizičkih napada povećan sa šest na 28, odnosno za 367 odsto.

U dokumentu se pominju i slučajevi digitalnog nadzora, uključujući upotrebu špijunskog softvera Pegaz protiv istraživačkih novinara, kao i tehnologije Cellebrite za pristup telefonu studentskog aktiviste kojeg je privela BIA.

Autorke podsećaju i na policijski upad u prostorije četiri organizacije civilnog društva u februaru 2025. godine, uključujući CRTA, gde je oko 20 policajaca provelo 28 sati i zaplenilo približno 8.500 stranica dokumentacije.

„Obojena revolucija“ kao zajednički obrazac

Posebna pažnja posvećena je načinu na koji vlasti u Srbiji i Gruziji predstavljaju političke protivnike.

U Gruziji je vladajuća stranka Gruzijski san godinama optuživala opoziciju da deluje u interesu Zapada i pokušava da zemlju uvuče u sukob sa Rusijom.

„Slična promena političkog narativa postala je vidljiva u Srbiji tokom protesta 2025. godine. Aleksandar Vučić je protestni pokret više puta predstavljao kao 'obojenu revoluciju' iza koje stoje strane sile, iznoseći nepotkrepljene tvrdnje da je pokret organizovan i finansiran iz inostranstva“, navode autorke.

U analizi se dodaje da je Vučić u februaru 2025. navodnu „obojenu revoluciju“ povezao sa USAID-om i organizacijama koje podržavaju demokratiju.

„Ovaj narativ kasnije je dodatno ojačala Rusija“, piše u dokumentu, uz podsećanje da je ruska Spoljna obaveštajna služba u septembru 2025. optužila EU da organizuje „srpski Majdan“ kako bi uspostavila vlast lojalnu Briselu.

EU pozvana da razmotri sankcije

Autorke smatraju da Evropska unija ne sme da ponovi grešku koju je napravila u Gruziji, gde je nastavila saradnju uprkos sve izraženijem urušavanju demokratskih institucija.

„Gruzija pokazuje cenu čekanja: kada demokratsko urušavanje preraste u duboko ukorenjenu političku kontrolu, sposobnost EU da utiče na dalji razvoj događaja postaje znatno slabija. Srbija pruža priliku da se ova lekcija primeni ranije“, ističe se u analizi.

Zbog toga predlažu da EU već u ranim fazama demokratskog nazadovanja primenjuje konkretne mere.

„One bi mogle da obuhvate individualne zabrane izdavanja viza i zamrzavanje finansijske pomoći, pa sve do suspenzije povlašćenih carinskih stopa u okviru Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju“, navode autorke.

Ukoliko zajednička odluka na nivou EU ne bude moguća, države članice bi, zajedno sa partnerima poput Velike Britanije, mogle da koordiniraju nacionalne sankcije.

Suspenzija bezviznog režima, međutim, trebalo bi da ostane krajnja mera, dok bi finansijsku pomoć trebalo preusmeriti ka nezavisnim medijima i civilnom društvu.

„U Srbiji i dalje postoji veći prostor za promene koje dolaze odozdo – barem za sada“, upozoravaju autorke.

Njihova ključna poruka jeste da Evropska unija mora da reaguje dok još ima mogućnosti da spreči dalje urušavanje demokratskih institucija.

„Kako proces pristupanja EU gubi svoju transformativnu snagu, Unija bi trebalo da pređe sa pukog dokumentovanja demokratskog nazadovanja na njegovo sprečavanje“, zaključuje se u analizi.

Pratite nas na društvenim mrežama:

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare